Prva ideja o muzejskoj prezentaciji lovstva seže još u 1896. godinu kada je za Milenijsku izložbu u Budimpešti poznati arhitekt Hermann Bollé projektirao Hrvatski šumarsko-lovački paviljon koji je polučio veliko zanimanje posjetitelja. Po završetku izložbe paviljon je trebao biti prebačen u današnji prostor Botaničkog vrta u Zagrebu s namjerom organiziranja stalne postave šumarsko-lovačkog muzeja, no u Zagreb se nije vratio već je prodan u Budimpešti.
U godinama koje slijede organizirano je nekoli Zemaljskih lovačkih izložaba koje su konačno rezultirale donošenjem Odluke o osnivanju Lovačkog muzeja u Zagrebu, 18. svibnja 1952. godine na godišnjoj skupštini Saveza lovačkih društava NR Hrvatske. Odlučeno je i da se od 9. do 24. svibnja i od 10. rujna do 4. listopada 1953. godine u središtu Zagreba u Ulici Franje Račkog na broju 9 organizira „republička Lovačka izložba kako bi se lovci, a zatim i ostali građani, upoznali sa značenjem, važnošću i problematikom lovne privrede i lovačkog športa, dok bi sama izložba predstavljala temelj budućeg Lovačkog muzeja”.
Arhitektonsko rješenje izložbe, kao osnove i početak budućeg Lovačkog muzeja, povjereno je arhitektu Božidaru Murkoviću, izrada panoa i plakata akademskom slikaru Marijanu Tepšeu, izbor i izrada dermopreparata divljači i ptica zoološkom preparatoru Pavlu Alingeru, dok je za pokućstvo i predmete od drva bilo zaduženo Gradsko stolarsko poduzeće Marko Šavrić iz Zagreba.Tada je izloženo oko 200 trofeja divljači te pet velikih diorama s prikazima ptica močvarica i ptica vodenih staništa u njihovu prirodnom okružju, jato trčaka u žitnom polju, skupina fazanske divljači u jesenskim bojama prirode, lisica pri vrebanju plijena, brojni preparati divljači ptica, makete lovnotehničkih i lovnogospodarskih objekata, vitrine sa starim oružjem i lovačkim priborom, tragovi divljači, a nadasve glasovita zbirka jaja gotovo svih naših gnjezdarica koje će Hrvatsku 1954. predstavljati na svjetskoj lovačkoj izložbi u Dusseldorfu.
Lovački muzej Saveza lovačkih društava otvoren je 25. studenoga 1955. godine, a u sljedećih deset godina bio je jedan od najposjećenijih zagrebačkih muzeja. Zbog povelikog broja izložaka i nedostatka prostora za njegovo širenje, Lovački muzej u travnju 1964. godine biva zatvoren. Zahvaljujući trudu tadašnjeg predsjednika Saveza Karla Mrazovića Gašpara, za potrebe lovačkog doma i Lovačkog muzeja preuređene su dvije vile u Nazorovoj ulici koje su lovci otkupili od hrvatske vlade. Lovački muzej i lovački dom na sadašnjim su adresama svečano otvoreni 26. veljače 1965. godine u nazočnosti skupštinskih izaslanika i počasnog predsjednika Saveza Marijana Cvetkovića.
I danas je Lovački muzej Hrvatskog lovačkog saveza na istoj adresi i prostire se na oko 1000 m2 nekadašnje vile Wohlmuth izlažući muzejske eksponate iz podružja lovstva i prirodoslovlja u originalnom interijeru ove poznate zagrebačke vile izgrađene 1926. godine.