Tetrijeb gluhan

Tetrijeb gluhan je jedna od najkrupnijih europskih ptica veličine purana. Duljina tijela (od baze kljuna do vrha repa) odraslih mužjaka iznosi 86 – 95 cm (rep 29 – 38), raspon krila 87 – 125 cm, a masa 4 – 5 kg. Ženke su znatno manje što ukazuje i tjelesna masa od oko 2 kg. Odlikuju se kratkim krilima i lepetavim letom. Osim po težini i dimenzijama tijela pijevac se i izgledom razlikuje od ženke, u ove je vrste jasno izražen spolni dimorfizam. Mužjak ima crnu glavu s izraženom „bradicom“. Rožnati kljun mladih mužjaka sivoplave je boje, dok je u odraslih jedinki obojen žuto. S prednje strane škriljasto – sivog vrata nalazi se 4 – 5 cm širok ovratnik kovinasto – zelene boje. Leđa i krila su tamno smeđa s bjelkastim pjegicama. Prsa i trbuh su sivi, s pojedinačnim bijelim pjegama, koje su brojnije na području trbuha. Na ramenom zglobu ističe se bijela peča ovalnog oblika veličine oraha. Rep je dug i zaobljen, a tvore ga crna repna pera s bijelim točkama. Broj pera uvijek je paran, od 18 do 24 pera može imati u repnoj lepezi. Ženka je obojenošću perja prilagođena šumskom tlu. Takva obojenost čini je teže uočljivom što joj osigurava svojevrsnu zaštitu, osobito tijekom osjetljivih razdoblja ležanja na jajima i čuvanja pilića. Ženka je riđastožute boje s crnim poprečnim prugama, istaknute riđe mrlje na prsima te svjetlije plohe na bokovima. Oba spola imaju iznad očiju jarko crvenu sitno bradavičastu kožnu prugu, „ružu“, koja se povećava i jače oboji u vrijeme parenja (Frković 2012).

Za svoja stalna obitavališta tetrijeb gluhan daje prednost šumama iznad 800 (danas i 1.000) metara nadmorske visine. Nastanjuju stare, crnogorične i mješovite, dosta otvorene šume s dobro razvijenim prizemnim biljem i niskim grmljem. Omiljena su im područja u kojima se prostrane šume izmjenjuju s proplancima ili drugim otvorenim terenima, obraslim biljkama s bobičastim plodovima (npr. borovnice). Pokazatelj je zdravog, starog šumskog ekosustava i visoke bioraznolikosti. Na jugu i zapadu areala obitavaju uglavnom u visoko brdskim i gorskim predjelima. Sječa šume i uznemirivanje učinili su većinu nizinskih šuma nepodobnima. Usko su vezani s rasprostranjenošću borovnice koja je važna hrana odraslim pticama i još važnija ptićima jer se na njoj zadržavaju mnogi beskralješnjaci (osobito ličinke leptira), koji su im najomiljenija hrana.

Teritorijalna su vrsta, vjerna svom obitavalištu (Frković 2012).. Mužjaci gotovo cijelu godinu žive samotnjački, imaju svoje teritorije i od njih se u pravilu ne odvajaju. Samo se kratko (3 – 4 tjedna) okupljaju u proljeće na tradicionalnim pjevalištima, smještenim u šumi. Ženke imaju uglavnom odvojene teritorije, no preklapanje s mužjacima je moguće. Ženke i mladi mužjaci su druževni i oko pola godine provode u malim jatima, obično manje od 10 ptica. U jata se sakupljaju u jesen. Između mužjaka i ženka ne stvaraju se veze već se mužjaci i ženke sreću na pjevalištu samo zbog parenja te se ženke gnijezde samotno. Gnijezda grade na tlu u gustom bilju, često pri dnu stabla, a iznimno se gnijezde i u starim gnijezdima drugih vrsta, na 3 – 5 m iznad zemlje. Ženka gradi gnijezdo, leži na jajima i samostalno se brine o ptićima. U pologu bude obično 7 – 11 jaja. Inkubacija traje 24 – 26 dana. Mladi su potrkušci, većinom se hrane samostalno. Sposobni su za kraći let već u dobi od 2 do 3 tjedna. Potpuno su opernaćeni s 2 – 3 mjeseca, a odmah zatim postaju i samostalni. Odrasle ptice hrane se pretežito biljnom hranom, a većinu životinjskog plijena najvjerojatnije unesu slučajno s biljnom hranom. U proljeće, ljeti i u jesen hrane se uglavnom na tlu, a zimi u krošnjama. Zimi se pretežito hrane iglicama, mladicama i, manje, češerima četinjača. Ljeti su im važna hrana lišće, stabljike i plodovi borovnica, mahunica (Empetrum), šaševi, preslice, mahovine, lišće bekica (Luzula). Listovi topola i sjemenke mogu imati lokalno značenje u jesen. Ptići uzimaju i znatan dio životinjske hrane, pretežito kukce i pauke.

U Hrvatskoj se gnijezdi srednjoeuropska podvrsta Tetrao urogallus major, koju neki autori uključuju u nominalnu podvrstu, rasprostranjenu u sjevernoj Europi prema istoku sve do sjeverozapadnog Sibira. Gnijezdi se na planinskim masivima Risnjaka, Snježnika, Velike i Male Kapele, Ričićkog bila, sjevernog i srednjeg Velebita i Ličke Plješevice, s tim da je populacija najbrojnija na Bjelolasici (Velika Kapela) i sjevernom Velebitu. Početkom 20. stoljeća tetrijeb gluhan je u Hrvatskoj bio znatno rasprostranjeniji nego danas, a gnijezdio se i u gorju panonske Hrvatske, npr. na Papuku (Rössler 1917) i Medvednici (Hirtz 1938). Tijekom prebrojavanja mužjaka na pjevalištima Gorskog kotara tijekom 1997. i 1998., koje je koordinirao A. Frković, a koje su provele Hrvatske šume d.o.o. (Uprava šuma Delnice, Gospić, Ogulin i Senj) ukupno je evidentiran 61 mužjak 1997. godine i 55 mužjaka 1998. godine. Prebrojavanje je provedeno na prije poznatim pjevalištima, od kojih je oko 20% ostalo neistraženo. Nakon 1998. godine opsežna prebrojavanja mužjaka na pjevalištima u Gorskom kotaru više nisu provedena, no parcijalni podaci indiciraju da je brojnost tetrijeba gluhana u Gorskom kotaru, u posljednjih pedeset godina, u izrazitom opadanju. Na primjer, na deset pjevališta u Nacionalnom parku Risnjak 1969. prebrojena su ukupno 24 pjevajuća mužjaka (Frković 1994), 1998. svega tri mužjaka, dok 2010. nije pronađeno niti jedno aktivno pjevalište. Također, na deset pjevališta na području šumarije Ravna Gora 1997. godine prebrojeno je osam mužjaka, dok je 2010. nađen samo 1 mužjak (Tutiš i Barišić 2013).

Zakonom o lovu i Pravilnikom o lovostaji iz 1994. godine tetrijeb gluhan bio je divljač zaštićen lovostajem tijekom cijele godine, na cijelom području Republike Hrvatske, da bi Zakonom o lovstvu 2005. godine bio brisan s popisa divljači. Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta ptica od 28. lipnja 2005. godine uvršten je u posebno zaštićene životinjske vrste te ga je od tada na osnovi Zakona o zaštiti prirode zabranjeno hvatati i ubijati. Međunarodno je zaštićen Bernskom konvencijom (dodatak III). Gnjezdilišta tetrijeba gluhana u Hrvatskoj gotovo su u cijelosti obuhvaćena Ekološkom mrežom RH i ciljna je vrsta u važnim područjima za ptice Gorski kotar, Primorje i sjeverna Lika, Nacionalni park Plitvička jezera te Velebit.

Populacija tetrijeba gluhana u Hrvatskoj je slabo istražena te nije moguće sa sigurnošću definirati uzroke ugroženosti. Vjerojatno su najvažniji uzroci ugroženosti uređivanje šuma koje dovodi do smanjivanja kvaliteta staništa, te povećanje brojnosti divljači, osobito svinje divlje. Kao gnjezdarica tla tetrijeb gluhan je vrlo osjetljiv na uznemiravanje pa povećanje brojnosti divljači negativno utječe na uspješnost njihova gniježđenja. Povećanje brojnosti svinje divlje dovodi i do povećane predacije nad jajima i mladim ptićima. Šumskogospodarskim radovima te otvaranjem šumskih staništa izgradnjom šumskih prometnica ptice se dodatno uznemiravaju, kao i povećanjem turizma i rekreativnih aktivnosti u gorskom području (Tutiš i Barišić 2013). Potrebne su mjere očuvanja vrste i izrada plana upravljanja za važna područja za ptice u kojima je tetrijeb gluhan ciljna vrsta, potrebno je osigurati aktivne mjere zaštite navedene vrste te oblikovati i ugrađivati uvjete i mjere zaštite prirode u šumskogospodarske osnove s ciljem očuvanja biološke raznolikosti u šumama te sposobnosti prirodne obnove šuma.

Farjev Laz područje je na kojem su Grofovi Ghyczy imali svoj ljetnikovac. Često bi znali ugostiti lovce s visokim društvenim statusom iz Austrije koji su dolazili u lov na tetrijeba gluhana. Danas su tamo ostali temelji od štala za konje dok su ostaci vinskog podruma i temelja kuće nalaze nedaleko, na šumarijsokoj cestici. Farjev Laz poznat je i po izvorskoj vodi kojom obiluje, a postoji i vodosprema od 10 kubičnih metara. Ljetnikovac koji je bio sagrađen od drva izgorio je 1943. godine, a kako kaže don Ivica Križ, zapalili su ga talijanski vojnici.

Sam uzgoj tetrijeba gluhana, pokrenut je 2012. godine kada je Udruga za zaštitu životinja „Tetrijeb” iz Prezida nabavila matično jato – dva mužjaka i tri ženke i izgradila dvije volijere za uzgoj ptica u Prezidu. Projekt je započet 2014. godine, od kada su se nabavili višeslojni inkubator, instalacije nadzorno upravljačkog sustava, do uspostave suradnje sa Šumarskim i Veterinarskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te tadašnjim Ministarstvom zaštite prirode i energetike. 2015. godine dovršena je izgradnja velike volijere dimenzija 72m x 72m visine 4-8m za podivljavanje uzgojenih jedinki tetrijeba gluhana, koja je opremljena automatskim hranilicama i video nadzorom kako bi bez prisutnosti čovjeka omogućila pripremu ptica za samostalan život. Osim same repopulacije tetrijeba gluhana, Udruga za zaštitu životinja “Tetrijeb” obogatila je u turističku ponudu Primorsko-goranske županije. Budući da ga ne posjeduje niti jedan zoološki vrt širom Europe, Uzgojni Centar “Tetrijeb” Gorski kotar u Prezidu ima jedinstvenu turističku ponudu fotografiranja ovih ptica.